Naime, u nedostatku knjigoveškog materijala, knjigoveže bi se poslužili dijelovima rukopisnih knjiga koje su se u početku pojave tiska smatrale anakronima, tj. zastarjelima. Tako se vrlo često prilikom restauriranja korica mogu pronaći rukopisni fragmenti na pergameni koji su poslužili za pojačavanje hrpta. Ponekad se takvi fragmenti mogu spojiti u veće dijelove iz kojih se može iščitati o kojem se tekstu radi i u kojem razdoblju je nastao (vrsta pisma). Isto tako nisu rijetki slučajevi u kojima se knjigoveža u nedostatku ljepenke za koricu poslužio međusobno slijepljenim arcima tiskanih tekstova iz raznih knjiga koji su mu bili pri ruci. Tako se mogu pronaći čitava poglavlja danas vrlo rijetkih knjiga ili izdanja koja nisu poznata.
